Prof. dr Mirza Bišćević o osteoporozi

pro. 30, 2015

0

Prof. dr Mirza Bišćević o osteoporozi

Posted in : DR Mirza Biscevic on by : AdminMirza

Naziv osteoporoza potječe od grčkih riječi osteon i poros što u prijevodu znači „šuplja kost“. To se samo donekle poklapa sa savremenom definicijom osteoporoze, jer se pojam „šuplje kosti“ koristi i kod opisa atrofije trabekula, gubitka kalcijevih soli, generaliziranog smanjenja koštane mase, krtosti kostiju i slično. Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) definirala je osteoporozu kao sistemsko smanjenje koštane mase zbog čega kosti postaju podložne prijelomima, dok je gustoća kosti mjerena dvoenergetskom apsorcijom X-zraka (DXA) manja od 2,5 standardne devijacije od maksimalne srednje vrijednosti mladih zdravih osoba istog spola.

Da bi se razumio proces nastanka osteoporoze i patološka svojstva osteoporotske kosti, neophodno je poznavanje fiziološkog procesa rasta, starenja i remodelacije kosti, zatim njene građe, te procesa sanacije prijeloma, tj. stvaranja kalusa i metabolizma kalcija. Pri rođenju kosti su elastične, inače, bi se slomile za vrijeme poroda. Tokom djetinjstva i mladosti kost raste i očvršćava ovisno o potencijalu rasta, fizičkoj aktivnosti i prehrani, prosječno 10% na godinu. U trećoj dekadi života kost dosegne svoju veličinu i maksimalnu gustoću koju održava sve do pete dekade kada počinje obrnut put – smanjenje gustoće kosti. Do pozne starosti izgubi se prosječno 35% kortikalne i 50% spongiozne kosti, što je posebno izraženo kod žena. U zreloj dobi kost se balansirano remodelira, shodno Wolfom zakonu, odnosno piezoelektričnom efektu – osteoblasti stvaraju kost na opterećenim dijelovima, dok osteoklasti razgrađuju kost na neopterećenim dijelovima skeleta. Disregulacija tog mehanizma za reparaciju mikrooštećenja i remodelaciju odgovorna je za nastanak osteoporoze.

Osteoporoza je najčešća metabolička bolest kosti, a razlikuje se od osteomalacije i rahitisa, jer nastaje zbog smanjenja organskog matriksa, a ne zbog slabe kalcifikacije kostiju. Razlika između osteoporoze i staračke atrofije kosti je ta što kod ove druge postoji ravnomjeran gubitak kortikalnog i spongioznog dijela kosti, dok kod osteoporoze postoji izraženi gubitak spongioze (smanjen broj i veličina koštanih gredica).

Slika pokaszuje razliku u makroskopskom izgledu trupa normalnog i osteoporotskog pršljena.

Važan faktor za nastanak prijeloma je sklonost padovima starijih osoba kao posljedica slabije koordinacije, usporenih refleksa, smetnji vida, neuroloških bolesti, korištenja psihofarmaka i same osteoporoze. Postmenopauzalna osteoporoza nastaje u žena 15-20 godina nakon menopauze. Prijelomi se obično pojavljuju iza sedamdesete godine života u području spužvastih kostiju i to na pršljenovima,  kuku i distalnoj podlaktici. Iznenadna bol u leđima, bez jasnog razloga nastanka ili kao posljedica minimalne traume, uglavnom se javlja u području torakolumbalnog prijelaza, a često se širi pojasasto prema naprijed u područje trbuha. Najmanji pokret ili aksijalno opterećenje kičme stvara bol, a ustajanje je moguće samo nakon prethodnog rotiranja trupa ustranu. Mirovanje olakšava tegobe. Neki pacijenti navode tupu bol u leđima sa atipičnom slikom.

Treba biti svjestan da osteoporoza je uglavnom asimptomatska bolest sve dok se ne jave lomovi, te da je najvažnija prevencija. Ukoliko se lom desi, treba ga što prije liječiti kako bi se izbjeglo dugotrajno mirovanje koje čini kosti još mekšim (atrofija kosti).